I pored postojanja normalne inteligencije, dobrog vida i sluha, odgovarajuće edukacije i socijalnih uslova, kod dece se često, sa polaskom u školu, uoči oštećenje sposobnosti pisanja koje nazivamo disgrafija. Disgrafija predstavlja spečificnu smetnju u razvoju, učenju i sticanju sposobnosti pisanja. Javlja kod oko 18% dece, s tim što se kod dečaka javlja češće nego kod devojčica. Važno je napomenuti da je u slučaju disgrafije intelektualno funkcionisanje deteta prosečno ili iznad prosečnih sposobnosti.
Disgrafija je najčešće povezana sa disleksijom, ali se mogu javiti i izolovano. Postoji više oblika disgrafije:
– Jezička disgrafija – najčešći oblik disgrafije koji se javlja kod dece kod koje je ranije dijagnostikovana razvojna disfazija. Postoji dva oblika jezičke disgrafije:
1.disgrafija analize i sinteze, predstavlja teškoću rastavljanja teksta na rečenice, rečenice na reči, reči na foneme, primer (poneoje, za spao je, ja je).
2.disgramatična disgrafija, predstavlja teškoću pravilne upotrebe padeža, rodova, predloga u toku pisanja teksta dok u toku komuniacije deca ne prave greške.
– Grafomotorna disgrafija – redji oblik disgrafije koji se ispoljava u vidu mešanja slova prema načinu njihovog pisanja, kao i vidu nečitkog rukopisa, uglavnom se odnosi na kvalitet rukopisa.
– Vizuelna disgrafija – dovodi do teškoca u oblikovanju slova, zamena slova, teškoce pamćenja slova, ogledalsko pisanje slova i brojeva…
– Auditivna digrafija – česta pojava kod prvaka kada još uvek imaju teškoću da razlikuju glasove kao što su j i lj, l i r, dj i č, kod njih ne dolazi do teškoca prilikom prepisivanja teksta.
Dijagnostiku kao i tretman disgrafije sprovodi defektolog – logoped. Logopedski tretman je prvi korak koji će detetu omogućiti lakše savladavanje školskog gradiva. Uz individualni logopedski tretman važna je i pomoć učitelja u školi koji će razumeti problem i i modifikovati način predavanja kao i ispitivanja u skladu sa detetovim mogućnostima.
Treba napomenuti da roditelji imaju značajnu ulogu u savladavanju prepreka, podsticanju deteta i ohrabrivanju. Roditelj je tu kako bi detetu pomogao da shvati svoj problem i pomogao mu da se lakše nosi sa njim (naravno u skladu sa detetovim mogucnostima da shvati problem zbog same zrelosti). Pružite detetu sigurnost, bez previše ispitivanja i traženja krivca. Saradjujte sa učiteljem, ohrabrujte i motivišite svoje dete, ali budite strpljivi, jer potrebno je mnogo rada i truda kako bi se rezultati i videli.